.
Zašto je tišina
ljubavi stavila povez i okove
i zašto neke riječi
jedva budu izgovorene?
Kamo vode ceste
kojima sami izgubljeni lutamo
i čije li je nebo
koje svake noći gledamo?
Postoje li strane
gdje ćemo svaki svojom krenuti,
bez gledanja u prošlost,
svemu šuteći okrenuti leđa?
Tko nosi ovo ime
što meni spava na usnama,
zašto je ponekad
istina samo zabluda?
Ja više neznam
kamo ću dalje skrenuti,
čine se isti svi ovi putevi predamnom,
kao zamke iz kojih nemožeš pobjeći...
Možda smo ovom svijetu suđeni,
negdje postoje ljudi poput nas.
